Da li ste znali?

<< Nazad

  • Godine 1627. slavni engleski filozof Frensis Bacon zapisao je u svom delu Sylva Sylvarum: ‘Imaju u Turskoj piće pod imenom Kofa, koje se pravi od bobica sa istim imenom, jakog ukusa; uberu ih i isitne u prah, zatim ih stave u toplu vodu. Onda to piće piju u svojim Kofa - kućama, nalik našim tavernama. Ovo je piće koje godi mozgu, srcu i pomaže pri varenju’.
  • Najskuplja kafa na svetu zove se „Kopi Luwak”. Svako zrno ove kafe prolazi kroz specifičan i poprilično bizaran proces nastanka. Egzotična životinjica, nalik modifikovanoj mački, u katalozima zavedena kao Paradoxurus hermaphroditus, živi u Aziji i odaziva se na „Toddy cat”, ima na svom jelovniku zrna kafe. Ljubitelji kafe otkrili su da zrna koja prolaze kroz digestivni trakt male Toddy (zajedno sa insektima, sitnim sisarima, reptilima i ptičijim jajima) izlaze gotovo netaknuta. Kada je i kome je palo na pamet da na ovaj način obrađenu kafu isprži i skuva, još uvek nije otkriveno, zna se samo da je počelo na indonežanskom arhipelagu i da se proširilo na ostale delove sveta. Ova kafa se najviše prodaje u Japanu i SAD-u, po ceni koja se kreće između 300 i 1400 dolara po kilogramu. Godišnja proizvodnja je ograničena na oko 450 kg.
  • Iako im je ulazak u kafane bio zabranjen, turske žene su u XV i XVI. veku obilato uživale u čarima crnog napitka. Verovanje u afrodizijačke moći kafe bilo toliko jako da je svaka turska žena imala zakonsko pravo da traži razvod braka, ukoliko joj muž nije obezbedio dovoljnu količinu kafe. Veruje se da anglosaksonski izraz „grounds for divorce” (grounds u značenju zrno/osnova), vuče korene upravo iz ove stavke drevnog turskog zakona.
  • Godine 1964. amerikanac Tod Simpson patentirao je prvi aparat za pravljenje kafe pomoću hladne vode. Danas veoma popularan, «Todi» aparat daje napitak sa znatno manjim stepenom kiselosti od uobičajenih kafa – 66% kiselina iz crnog zrna bivaju neutralisane.
  • Od 1960 do 1980 godine, kada su kafići u Americi dobili ogroman društveni značaj, mnoge hrišćanske crkve i religiozni pojedinci, koristili su ovakva mesta za širenje hrišćanskog učenja. Bili su to kafići specifičnih naziva u kojima su, uz duhovnu muziku, održavana predavanja o Bibliji.
  • Ponesen kofeinskim entuzijaznom, Johan Sebastijan Bah (1685-1750) napisao je, 1734. godine, kantatu posevćenu kafi (Kafenkantate ili Kafena kantata). Postoji i libreto za ovu kompoziciju, koji govori o zapostavljenim ženama čiji muževi provode sve svoje vreme u kafanama.
  • Među slavnim ljubiteljima kafe nalazio se i francuski književnk i filozof Volter, koji je navodno pio 50 šolja kafe dnevno. Kada mu je izvesni anonimni zlobnik rekao da je kafa otrov, Volter je odgovorio da, na sreću, taj otrov u njegovom slučaju deluje sporo.
  • Prema nezvaničnim proračunima, francuski književnik Onore de Balzak, tokom pisanja Ljudske komedije, popio je oko 50.000 šoljica kafe.
  • „Matematičar je mašina za pretvaranje kafe u teoreme”. Ovu rečenicu izgovorio je matematičar Alfred Renji, u razgovoru sa Polom Erdešom.
  • Na svom internet sajtu, režiser Dejvid Linč između ostalog prodaje i kafu. U pitanju je organska kafa, koje se odgaja bez upotrebe pesticida i herbicida.
  • Kada je kafa stigla u Evropu, žitelji Starog kontinenta zvali su je „arapsko vino”.
  • U mnogim delovima Afrike, ljudi umesto bombona žvaću sveža zrna kafe umočena u vodu i začine.
  • Produženi espresso je američki izum. Cilj produžavanja espresso-a bio je dobijanje kafe koja će intenzitetom i zapreminom više ličiti na klasičnu crnu kafu nago na espresso.
  • Britanci isključivo piju instant kafu. Ukupna količina svih drugih vrsta kafe koju konzumiraju deset je puta manja od količine popijene instant kafe.
  • Uprkos vekovima dugoj tradiciji ispijanja čaja, Japanci su treći potrošači kafe na svetu.
  • Na planeti Zemlji popije se više od 400 milijardi kafa dnevno.
  • Pre nego što je strasno zavoleo kafu, kralj Pruske Frederik II je dugo bio njen ogorčeni neprijatelj. Bio sumnjičav po pitanju uticaja kafe na sposobnost vojnika da brane svoju otadžbinu. Zato je, u nekom trenutku svoje vladavine, osnovao red Kafe-njuškala, ljudi koji su za platu njušili sve osobe koje ulaze u zemlju, kako bi otkrili ko od njih tajno unosi kafu u zemlju.
  • Prva reklama za kafu datira s početka 18. veka. Vlasnik jednog od venecijanskih kafea delio je letke po ulici.
  • Kapućino je dobio ime po kapuljačama jednog italijanskog reda fratara, koji su nazivani kapuljačićima. Podudarnost se ticala boje kafenog napitka i kapuljača koje su nosili.
  • Priča se da je za vreme Građanskog rata Amerikancima u nekom trenutku nestalo kafe. Umesto nje, vojnici su po istom principu, pravili napitak od kukuruza i pečenog krompira.
  • Sve do pape Klimenta VIII (kraj XVI veka), koji se usudio da proba kafu i prizna da mu se dopada, kafa je u Vatikanu smatrana „gorkim Sotoninim izumom”. Kada su ga ostali crkveni velikodostojnici prisilili da, uprkos svojim simpatijama, pred vernicima ozvaniči ovu karakterizaciju kafe, papa Kliment VIII je, stao pred masu i rekao: „Ovo Sotonino piće je toliko dobro... Trebalo bi da prevarimo Sotonu i da mu pokrstimo piće.” Za vreme njegovine vladavine, anatema bačena na kafu konačno je skinuta.
  • Do X veka, kafa je bila hrana. Etipoljani su pravili visokokalorične loptice od kafe i životinjske masti, koje su jeli u toku dugih putovanja.